Cilj ovog “sam svoj majstor” projekta je prije svega ušteda od nekoliko tisuća kuna koliko koštaju turbo slatki i ne baš prostrani betonski roštilji. Nadalje, oduvijek mi je želja imati roštilj sa ravnom masivnom plohom gdje meso nije izloženo otvorenom plamenu koji povremeno bukne, a niti dimu koji je kao što znate – kancerogen. Ali to nije sve! Ima još jedan naizgled banalan detalj, a to je želja da se napokon iskoristi 100-injak prastarih cigli raznih formata, nekoliko novijih crijepova i par betonskih elemenata koji su godinama smetali u dvorištu.

S obzirom da se nitko od ukućana nije sjetio napraviti fotku ili video zapis dok su radovi trajali – napravio sam stanoviti broj fotografija u danima između zidanja jer nemojmo se lagati, sve to skupa je potrajalo nekoliko dana.

Za izradu ovog SAMovskog roštilja iskoristio sam sve što se moglo prikupiti u dvorištu (cigle, beton, crijep, šamotne cigle od stare TA peći, pijesak, željezne šipke i cijevi, stari cement koji godinama stoji u PVC vreći) ali sam neke sitnice ipak morao kupiti. Riječ je o 12 metara armaturnog željeza promjera 12mm koji sam iskoristio za pojačanje i kao nosivu konstrukciju u gornjoj zoni ložišta/krovišta.

Najvažniji dio – željezna ploča (pločevina) kupljena je na otpadu sekundarnih sirovina. Nisam siguran jel’ to od nekakvog stroja ili se tu možda radi o prikolici kamiona. 🙂 Ploča se tijekom inicijalnog loženja vatre podigne (kipuje), a kada se postigne željena količina žara, spusti i radni položaj i roštilj je u roku od nekoliko sekundi spreman za uporabu.

Za održavanje se koristi klasična 100mm špahla za gletanje, gipsanje i slične radnje, kojom se pokupi zaostala masnoća i ploča prebriše papirnatim ubrusima i to je to! Sve ostalo je čisti užitak i zadovoljstvo. 🙂

Spomenimo i to da je prije bojanja cigala bezbojnim premazima i puštanja roštilja u puni pogon, s ciljem prevencije, založio sam jednu žestoku vatricu, a zatim kada se sve ohladilo žičanom četkom iščetkao zidova i ložište. Ne bi bilo zgodno da usred roštiljade po mesu i povrću počne padati žbuka.

U detalje oko izrade i izvedbe neću ulaziti previše jer svaki samograditelj ionako koristi drugačije materijale, radi razne izmjene, odlučuje se za neke svoje dimenzije  i ima viziju kako to treba izgledati. 😉

Neka ova majstorija stoga posluži samo kao ideja, odnosno neka potencijalne graditelj učvrsti u odluci da se samogradnje isplate, a gotovi proizvoditi služe svrsi i na ponos svakom majstoru. 🙂

Jel’ moglo bolje? Svakako je, ali betoniranje nekoliko srednje i gornje ploče, pletenje armaturne mreže za mene jednostavno nije dolazilo u obzir! Vrijeme betoniranja davno je prošlo. Stoga sam odlučio napraviti roštilj bez kupovanja šljunka, izrade drvene oplate (šalung). Ispod gotovih betonskih rubnika koje sam iskoristio za prvu ploču stavio sam betonsko željezo (12mm). Isto tako sam sa 12-icom učvrstio cijelu gornju konstrukciju (vidi fotke) i to je to…

Vi slobodno napravite bolje, ljepše, kvalitetnije, od mene i pošaljite prilog za majstorije.info – rado ću ga objaviti. 😉 Pretpostavljam da imate minimum alata: zidarski čekić, mistrija, fangla, libelu i slične sitnice. Ako nemate vrijeme je da skoknete do dućana. Kada sve kupite opet će vam ostati par tisuća kuna u džepu.

Živjeli i dobar tek!

Miša Nicinger

 

(5223)