Ima li što ljepše od odmora u hladu  smokve, uz cvrkut ptičica i zujanje pčela? Iza leđa Vam sazrijevaju  sočne crvene maline i samo trebate pružiti ruku i zasladiti se, a  listovi na okolnim jabukama i kruškama šume na povjetarcu… Vi sa  smiješkom na licu lagano pijuckate hladnu cugu ili vrelu kavicu na Vašem  novom stolu… Teško je u takvom okruženju zamisliti plastični stol sa  koga otpadaju komadići i stolice kojima se savijaju noge i sve dublje  popadaju u travu pri svakom pokretu stražnjice. 😉

Ako imate malo prostora i dobre volje i Vi možete sagraditi ovakvu ili sličnu vrtnu garnituru za relaksaciju.

Kako je sve počelo? U povratku sa  biciklističke ture zatekao sam susjeda, kako užurbano priprema drva za  zimu. Zamolio sam da mi izreže par komada za buduću vrtnu garnituru.  Kakvu garnituru, kojih dimenzija!? – pita on. Ma daj otprilike ovaj  komad od metra na dva dijela i ovaj tu, a može i onaj tamo… Sada to malo  poravnaj i to je to (cca 15-20 minuta posla). Dok je on pilio staru  trešnju i grbavi hrast ja sam skoknuo po tačke (vrtna kolica, kariole,  šukare) i odvezao te komade doma. Koliko košta? – Ništa kaže on jer zna  da mi je dužan za druge usluge… Hvala – Doviđenja. Kada pogledate tu  hrpu drveta glava Vas lagano zaboli.

Prvo što treba napraviti je oguliti koru  kako bi spriječili crve u svom destruktivnom naumu. Mala sjekira,  poveće dlijeto i na kraju žičana četka koja se koristi za skidanje  korozije dobro će poslužiti za ove radove.

Kada je skidanje kore završeno, obrišete  znoj sa čela tada pristupate slaganju drva na gomilu u kakvom  zatvorenom prostoru (šupa, garaža) da se ti još uvijek vlažni komadi  malo osuše – recimo od jeseni do proljeća. 🙂

Prije početka radova slijedi provjera  stanja na skladištu. Nedostaje mi vreća cementa, dugački vijci, klanfe i  zaštitni premaz za drvo (lazurit, sadolin,…). Hitam u nabavu…

Ne uspijevam pronaći vijke kakve sam  htio duljine 25 – 30 cm promjera 10mm sa standardnom šesterokutnom  glavom, pa nevoljko kupujem samourezujuće vijke sa zvjezdastom glavom  duljine 21cm koji se koriste za ugradnju PVC stolarije. U nedostatku  boljih poslužiti će…

Izbacujem drva iz šupe, ukopčavam  produžni kabel i krećem sa poslom. Prvo treba izmjeriti metrom i  iscrtati debelom grafitnom olovkom mjesta koja treba zarezati.

Slijedi rez u dubinu od 5-7 cm ovisno o  oblinama pojedinih komada. Vađenje možete pokušati manjom sjekirom ili  nekim boljim stolarskim alatom, meni se najbolje pokazalo dlijeto i  čekić. Što više uzastopnih rezova napravite, to će lakše biti odstraniti  višak drveta.

Na kraju sam ‘motorkom’ poravno taj  dio i dobio glatku i ravnu površinu koja jamči kvalitetniji i ljepši  spoj sa drugim komadima. Klanfe za povezivanje drvenih elementa,  napravljene su od odbačenih komadića armaturnog željeza. Tu nema nekih  strogih pravila, dovoljno je odrezati komade odgovorajuće duljine npr.  20cm.

Kada se savinu sa svake strane po 5cm  dobije se klanfa duljine 10cm, ako je potrebna veća klanfa tada treba  upotrijebiti deblji materijal i veći raspon. Jedino dubina klanfe treba  biti od 5-8cm.

Manje od toga neće držati i može ispasti  a  više će dovesti do pucanja drveta ili se neće moći lijepo zabiti… Za  izradu će dobro poslužiti armatruno željezo ili neki drugi komad koji  se može lako savinuti u škripcu i oblikovati čekićem. Za male stolove i  klupe duljine oko jednog metra, za izradu klanfi zadovoljavaju svi  materijali promjera od 4 – 6 mm.

Ako su drveni trupci većih dimenzija  tada možete napraviti i dulje klanfe od debljih materijala 8 ili 10mm.  Ako je klanfa dugačka npr. 30cm materijal ne bi smio biti tanji od 12mm.  Klanfama su spojena dva komada drveta za stol i pristupamo bojanju. I  tu dolazimo do prvog problema.

Zaštitni premaz nalazi se u limenoj  kantici koja nema standardni poklopac pod koga se jednostavno podmetne  neki komad metala (odvijač ili dlijeto) napravi poluga i otvori. Da  biste otvorli ovakvu kantu sa bojom trebate 30-40 puta odvijač ugurati  između stijenki i zakrenuti ga oko svoje osi prije nego podtlak popusti i  poklopac se pokrene.

Možda taj sistem zahtjeva specijalni otvarač za konzerve ili je namijenjen inženjerima i doktorima znanosti. 🙁 Uistinu je nevjerojatno kako proizvođači limenih kantica mogu   napraviti nešto tako nepraktično i nefunkcionalno, da ne kažem glupo.

Boja i kist su spremni i ne  preostaje ništa drugo do zasukati rukave i prionuti na posao. Ljepša   polovica spremno uskače i premazuje sve površine svojim nježnim ručicama  uzduž i poprijeko. Poslije brzog sušenja pristupamo spajanju elemenata.  Drvene komade postavimo u  položaj koji želimo zadržati kao stalni i  izbušimo rupe dubine 20-tak centimetara, promjer svrdla neka bude za 1  do 1.5mm manji od promjera vijaka, i to na slijedeći način.

Velikom i snažnom bušilicom na malom  broju okretaja bušimo istovremeno rupu kroz oba drvena komada koja  spajamo, odmah zatim potrebno je sa baterijskom bušilicom i  odgovarajućim dodatkom za glodanje napraviti mjesta za glavu vijka i  vijak uvrnuti do kraja.

S obzirom na korištenje relativno slabih  vijaka (mali promjer), odlučio sam staviti po dva komada na svako  spojno mjesto (klupe po 2 vijka sa svake strane i za stol – 2 x 4  komada).

Postupak ponovimo za svaki vijak  (bušenje rupe, provrt, zavrtanje vijka) i stol i klupe spreman je za  ugradnju. Ne zaboravite kada bušite duboke rupe, potrebno je često  izvlačiti svrdlo van kako bi  piljevina iz spirala uspjela izaći iz rupe  i omogućili bušilici normalni  rad. Tvrdo drvo vrlo brzo ispuni spiralu  svrdla što za posljedicu ima pregrijavanje motora i izgaranje istog…

Kada je spajanje drvenih komada gotovo, slijedi kopanje rova za betoniranje i postavljanje vrtnog stola i klupa.

Ovisno o stabilnosti koju želite  postići, tako da vam stol ostane uspravan bez obzira na vlažnost tla ili  opterećenja,  potrebno je iskopati dovoljno veliki rov u zemlji,  obložiti ga papirom sa svih strana, kako ne bi došlo do miješanja zemlje  i svježeg betona.

Zatim napravite beton u omjeru od 1:4 i  ispunite rov do pola, zatim postavite stol i izravnate ga pa dopunite  betonom. Isti postupak možete ponoviti za klupe s tim da nije potreban  rov velike dubine, biti će dovoljno 5-6cm betona na koga treba staviti  papir ili pvc foliju i dok je beton svjež staviti klupu tako da se  betonska masa prilagodi obliku drveta.

Kada se beton stegne, obično je dovoljno  24 sata, vrtnu garnituru je potrebno po drugi put zaštiti od  atmosferskih utjecaja i poslije sušenja pustiti u redoviti pogon, a to  znači; sjedenje, druženje, ispijanje napitaka, igranje društvenih igara,  rješavanje križaljki, čitanje, rad na laptopu, previjanje bebe,  čišćenje graška i sve druge stvari koje Vam padnu na pamet. Prostor ispod i oko stola možete pokriti slojem zemlje i posaditi  travu, ako je promet oko stola gust tada možete posuti sitni kamen ili  postaviti brački kamen… 😉

Potreban materijal: Bilo kakvo deblo osim  četinara (najbolji je hrast, jasen, kesten, grab, bukva) promjera 30-tak  centimetara – približno 3 m duljine (može 2 x 1m plus 2 x 0.5m), deblo  promjera 15-20cm – približno 2.4m ili 4 x 0.6m, zaštitni premaz za drvo –  par litara, vijci promjera 6-10mm duljine 20-30cm – 16 kom, klanfe  (klamfe) – minimalno 4kom, šoder – prema potrebama (ja sam utrošio oko  30-tak lopata), cement – prema potrebama (približno pola vreće).

Potreban alat: Električna ili motorna pila,  kist, grafitna olovka, škripac (stega) za savijanje klanfi, metar,  električna bušilica, dugačko svrdlo manjeg promjera od debljine vijka,  čekić, dlijeto, sjekira, baterijska bušilica, vrtna ili građevna kolica,  lopata i još poneka sitnica poput npr. pomagača koji će nešto dodati,  pridržati ili pomoći kod prenošenja spojenih dijelova ove poprilične  teške sjedeće garniture…

Utrošak vremena: nekoliko poslije-podneva  bez previše napora i prolivenoga znoja. Vrijednost gotovog posla je  ukratko neprocjenjiva, a užitak zagarantiran. 🙂

06.05.2009.
Miša Nicinger

(750)