11.05.2009.
Kada sam odlučio graditi kuću, bez i jednog novčića u džepu, rekao sam da će biti mala, suha i topla, a to je značilo da obvezno mora imati podno grijanje i toplinsku izolaciju. 😉 Počela je kao mala, a završila kao osrednja kućica sa 120 četvornih metara korisnog prostora, ali je zato ostala suha, topla i ima podno grijanje. 🙂
Analizirajuću sve moguće toplinske fasade na tržištu, koje bi zadovoljile stroge zahtjeve za podno grijanje (mali gubici i efikasno odstranjivanje vodene pare), počevši od onih banalnih i ništ’ korisnih poput žbukanja sa perlitom (zrnca stiropora pomješana sa nekim veznim sredstvom), preko Demit fasade koja se najčešće radi sa 5 cm stiroporom, pa sve do samoventilirajućih izvedbi sa blještavim metaliziranim staklom ili pločama prekrivenim prirodnim kamenom, došao sam do nekoliko zaključka.
Kvalitetna toplinska fasada mora imati 10 cm debeo izolacijski sloj (ekspandirani polistiren ili mineralna vuna) na vanjskim zidovima, i mora propuštati vodenu paru bez zadržavanja u među slojevima, treba biti jeftina, kvalitetna i prilagođena “home made” majstoru samograditelju koji će to odraditi bez ičije pomoći. Toplinska fasada sa stiroporom navodno ima problem sa odvajanjem ljepila i mrežice od stiropora, s obzirom da se upravo u tom spoju zbog velikih temperaturnih razlika stvara kondenzacija koja onda smrzne i dolazi do pucanja i otpadanja… U trenutku odluke fasada sa stiroporom mi se činila kompliciranom i skupom (nisam mogao dobiti stiropor u kompenzaciji), sada 7 godina poslije, mogu reći da se takvo pročelje može napraviti izuzetno lako i jednostavno – prava dječja igra, kakve su joj mehaničke osobine, to je već druga stvar, iako i dalje smatram da je Demit više no dobra izolacija kada se radi klasično radijatorsko grijanje ali ne zadovoljava za podno.
Poslije svih analiza i dobivenih ponuda (predračuna) od lokalnih građevinskih firmi odlučio sam napraviti modificiranu samoventilirajuću drvenu fasadu u samogradnji. 🙂 Idealno bi bilo postaviti 10 cm mineralne vune, presvući je sa paropropusnom PVC folijom, ostaviti 4 cm zračnog prostora i sve to prekriti sa daščanim pokrovom sa preklopom uz obveznu mrežu dolje i gore za nesmetanu cirkulaciju zraka. To znači da na zid treba učvrstiti okomite drvene nosače dimenzija 14 x 5 cm, za što nisam mogao pronaći adekvatne vijke, niti daske, a niti obrtnike koji će mi to izrezati, obraditi i tako dalje, o slaganju i sušenju da ne govorimo…
Kod lokalnog željezara pronašao sam samozatezajuće 10 mm vijke sa metalnom tiplom duljine 20 cm i pocinčane čavle sa malom glavom duljine 6 cm, pa sam umjesto 14 x 5 cm gredica dao izrezati štafle od jelovine dimenzija 12 x 5 cm duljine od 7 – 10 m, poglavito zbog uštede novaca i lakšeg učvršćivanja na zid.
Dva centimetra razmaka za prolaz zraka nije u skladu sa preporukama stručnjaka, međutim kada se vuna ‘laminira’ ili ‘kašira’ dobije se malo na ubrzanju protoka pa bi to trebalo biti dovoljno odnosno kompromisno rješenje (bolje išta nego ništa). Umjesto rezanja i obrađivanja ‘colarica’ odlučih kupiti gotov brodski pod koju radi Slovenska – Jelovica. Srednje tvrda mineralna vuna debljine 10 cm – stigla je u dvije kamionske prikolice i zauzela pola dvorišta. 😉
Paropropusnu PVC foliju nabavio sam u Mađarskoj, nije bila jeftina i dobro sam pregledao certifikat, ali se na kraju pokazalo da ne propušta vlagu dovoljno brzo. I da ne zaboravim 100 litara bezboljnog sredstva za zaštitu drveta sa dodatkom fungicida…
Trebam li napomenuti da nikada prije takvo što nisam radio, čak niti gledao kako to netko drugi radi i da je sve napravljeno onako na osjećaj, uz učenje i rješavanje problema “u letu”. U konačnici sve je dobro ispalo iako sam ima nekoliko “fiks ideja” pa su uslijedile mukotrpne popravke – o tome kasnije…
Premjerio sam dimenzije kuće (uzduž i poprijeko) i sve stavio na papir, izračunao površinu u četvornim metrima, da ne kažem kvadraturu 🙂 na osnovu čega je kupljen brodski pod i polutvrda 10 cm debela mineralna vuna tipa Rockwool, bezbojno zaštitno sredstvo od tvrtke Cromos kao i sitni potrošni materijal (vijci, čavli, boja,…)
Prva faza pripremnih radnji zahtijevala je bojanje 180 četvornih metara 19 mm debelog brodskog poda i to dva puta. 🙂 Posao se ukratko može okarakterizirati kao “Sizifov”. Ex. supruga i ja odradili smo lavovski dio posla, a u završnici su nam priskočili prijatelji i na kratko nas spasili od kista, kantica, rukavica i dosadnih pokreta lijevo-desno i gore-dolje. Recimo i to da bojanje nije bio jedini problem na koji smo naišli u ovoj fazi.
Trebalo je stvoriti dovoljno prostora u dvorištu za slaganje obojanih komada. Sve je bilo doslovce zatrpano brodskim podom i jelovim gredicama. 🙂 Okomiti nosači od Jelovine zaštićeni su na isti način i došao je dan kada sam odlučio krenuti sa postavljenjem.
Jelove štafle izrezane su na potrebnu dužinu i na svakih 60-tak centimetara su izbušene rupe za vijke i napravljeno proširenje (upuštanje) u dubini od nekoliko centimetara tako da 20 cm vijak može ući malo dublje u zid od šuplje opeke.
Tamo gdje se pozicija poklapala sa krovnom konstrukcijom fiksirao sam štafle za grede uz pomoć 10 ili 12 cm dugih čavala. Okomiti nosači postavljani su u skladu sa prozorima i vratima, a samo na zadnjoj strani kuće mogao sam držati točno rastojanje između tako da ne moram skraćivati ili umetati komade mineralne vune, iako to uopće nije bitno s obzirom da vuna nosi “sama sebe” i lako se reže i umeće. Učvršćivanje je išto metodom prisloni, izbuši zid, zabij vijak i zavrni ga do kraja – ova jednostavna radnja sa nekoliko različitih alatki se ponavlja sve dok gredica nije čvrsto fiksirana na zid.
Po postavljanju okomitih nosača od jelovine, odozdo sam pričvrstio pojedinačne komade brodskog poda i krenuo sa umetanjem mineralne to jest kamene vune. Slijedilo je laminiranje sa paropropusnom folijom koju sam klamericom učvrstio sa svih strana.
U ovoj fazi rada zaključio sam kako će biti najbolje, da na cijelu kuću prvo postavim nosače i izolacijski sloj i sve prekrijem paropropusnom folijom, a kasnije na miru i bez strke i panike od kiše obložim brodskim podom.
To se pokazalo kao dobra ideja jer sam poslije nekoliko dana postavljanja primijetio vlaženje zida na jednim mjestu ispod prozora. Odmah skidam foliju i dolazim do spoznaje da tu nešto nije kako treba biti… Naime, iako je bio kraj 9. mjeseca, jesen bez kiše, zidovi suhi i bez vlage, ispod folije se nakupila ogromna količina kondenzirane vode!? To je bio signal da paropropusna folija ne radi kako treba i da će sve otići k vragu ako tako ostane. Folija je inače bila načinjena od umreženih vlakana i imala je nabore, ali to niti izbliza nije bilo dovoljno za propuštanje vodene pare koja se u kući očito stvarala u ogromnim količinama (kuhanje, tuširanje, disanje, vjerojatno i nešto vlage u zidovima). Izgubio sam vjeru u paropropusne folije, a vremena je bilo sve manje (zima je bila na pragu) pa sam odlučio odustati od ‘kaširanja’ i ostaviti samo zračni jastuk između mineralne vune i brodskog poda.
Svaki stručnjak će reći da bi sa folijom imao bolju cirkulaciju to jest uzgon zraka, ali je postojala i velika opasnost da opet kupim nešto nedovoljno kvalitetno, a svi znamo kakvi su trgovci to jest da će Vam prodati bilo što i da mnogi nemaju pojma o karakteristikama onoga što prodaju, a o certifikatima da ne govorimo. Svatko danas može na računalu i laserskom pisaču napisati deklaraciju, odnosno što mu je volja…
Kako tijekom vremena ne bi došlo do pomicanja kamene vune izrezao sam odstojnike od brodskog poda i postavio ih okomito (vidi slike). Ovo je ubrzalo postupak postavljanja jer nije trebalo rezati, zatezati i klamati tzv. “paropropusnu” foliju, ali je zato iskompliciralo postavljanje i povećalo problem u slučaju iznenadnog naleta kiše… Naime, mineralna vuna ne podnosi vlagu i vodu, i ako samo jednom pokisne može se skupiti na gomilu i baciti, to je ujedno i najveća mana ovog izolacionog materijala. Stiropor ne podnosi visoku temperaturu, a kamena vuna vlagu – nitko nije savršen… 🙂
Od tog trenutka prinuđen sam sve raditi istovremeno! Postavljam okomite jelove nosače, mećem između vunu, fiksiram odstojnike i pribijam brodski pod. Najviše vremena provodim oko prozora i vrata, ali i to odrađujem kvalietno s obzirom da se drvo lako obrađuje, a ideje dolaze same od sebe. 😉
Pocinčanu čeličnu mrežicu za zaštitu od glodavaca i krupnih kukaca postavljam na kraju. Mrežica ide oko cijele kuće, dolje i gore, ali i ispod i iznad prozora i vrata. Tako da se ostvari što veća cirkulacija zraka. Princip rada samoventilirajuće fasade najbolje se vidi se iz priložene animacije koja se nalazi ne početku ovog teksta.
Veliku pozornost posvetio sam otvorima za cirkulaciju zraka, koji se nalaze na sve strane. Ispod je mrežica jednostavno zaklamana čavlićima i klamericom. Ispod prozora su izrezani pravokutni otvori preko kojih sam postavio mrežicu, a zatim napravio okvir od drvenih letvica. Na pojedinim mjestima sam izrezivao otvore u daskama, a zatim ih zatvorio čeličnom mrežom.
Za izbacivanje vlage koja se dokopa tavanskog prostora brine drugi zračni prostor i dva prozora, osim toga izrezao sam ljepenku u sljemenu krovišta da eventualna kondenzacija ne ostane zarobljena i vodena para može ispariti.
Dodatni problem stvorile su okapnice na PVC stolariji. Znate oni mali pravokutni otvori iz koji curi voda ako guma popusti ili prozor ostane “kipan”, a pljusak navali. E pa tu sam ubacio PVC crijeva i sve zabrtvio silikonskim kitom, a cjevčice izvukao van, tako da voda može nesmetano curiti. Na sve se mislilo… 😉
Vrijeme izrade cca 60 dana. Problem u radu stvarali su mi pomagači koje nikada nisam mogao dozvati kada mi je na skeli nečega ponestalo (a to je bilo često) poput brodskog poda, mineralne vune ili vijaka, s vremenom sam naučio štedjeti grlo i svladao skakutanje gore-dolje po ono što mi je potrebno ili mi je žaru borbe ispalo. 🙂 Zbog problema sa paropropusnom folijom i mogućnosti da padne kiša stalno sam imao u pripravnosti običnu PVC foliju i klamericu s kojom bih zaštito poslaganu mineralnu vunu. Srećom 2002.g. jesen je bila mirna i lijepa, bez kiše i oluja koje zadnjih godina znaju napravi pravi dar-mar. 🙁
Što je moglo biti bolje? Mogao sam umjesto 180m2 brodskog poda kupiti 210m2 i malo manje štedjeti na materijalu (spojevima), a više bacati, jer su spojevi dvije daske u zraku nestabilni i daska se pokušava izbaciti. Poslije nekoliko godina prirodnog izgleda, trebalo je drvenu kućicu obojati i umjesto da to napravim sa nekim premazom za drvo nasjeo sam na reklamu i 10. godišnje jamstvo i obojao sam je zaštitom akrilnom bojom. Drvo diše i pomiče se, pa boja zna pucati ili se rastezati kao žvakaća guma… Unatoč sitnim nedostacima ako me pitate jesam li zadovoljan izgledom i funkcioniranjem fasade – odgovor je potvrdan! Ne bih je mijenjao za niti jednu drugu opciju. Ipak je riječ o niskotemperaturnom režimu grijanja koji jamči +24°C u cijeloj kući, uz potrošnju plina koje je upravo smiješna (maksimalno 350 kn/mjesečno bez obzira na minus), s time da temperaturu reguliramo otvaranjem prozora – ne isplati se gasiti grijanje. 😉
Dodajmo i to da se u tavanskom prostoru (kosina krova) nalazi 15 cm mineralne vune plus zračni jastuk, a na ravnom dijelu 30-tak centimetara. Dodatno u tavanskom prostoru se nalaze dva mala prozora za ventilaciju. Vlaga i gljivice u kući su nepoznat pojam i jedino se za izuzetno hladnih dana prozori orose, što je normalna pojava.
Zašto samoventilirajuća toplinska fasada, a ne neka druga opcija? Zato jer moderne kuće proizvode užasno velike količine vodene pare koja negdje mora izaći van ili se kondenzira po prozorskim oknima i zidovima, a zna se da mokri zidovi imaju dvostruko veće gubitke topline od suhih.
Postoje nekoliko metode za odstranjivanje vlage iz prostora:
1.) Visoko temperaturno grijanje i fasada bez izolacije, gdje vlaga odlazi u okolinu bez zadržavanja. Ovu metodu koristi 90% stanovništva u HR. 🙁 Riječ je skupom grijanju sa hladnim podovima i vlažnim zidovima, negrijanim spavaonicama i očajno hladnim kupaonama.
2.) Nisko temperaturno grijanje plus klima uređaj ili protočni kondenzacijski odstranjivač vlage, koji stvara buku, troši struju, ima filtre koje treba čistiti, zauzima prostor, i treba ga smjestiti u svaku prostoriju ili ugraditi komplicirani i skupi centralni sustav sa cijevima što idu kroz sve prostorije ali to je već pametovanje, a obećao sam da ću pisati i objavljivati samo ono što je isprobano i vlastitih ruku djelo. 🙂
3.) Niskotemperaturno grijanje plus samoventilirajuća fasada – koja svojim učincima omogućuje slobodno oslobađanje vodene pare iz prostora u okolinu, bez dodatnih ulaganja, troškova i specijalnog održavanja ako izuzmemo bojanje svakih nekoliko godina jer se to radi više zbog šminke nego stvarnih potreba.
Potreban alat: Montažna građevna skela (nekoliko segmenata), ljestve, električna bušilica, električna ili motorna pila, baterijska bušilica za zatezanje vijaka, ubodna pila, metar, grafitna olovka, kist, brusni papir, odvijač i slične sitnice…
Kao izvor informacija poslužili su mi časopisi: Sam svoj majstor i Majstor, zatim uvelike Internet i odgovori ljubaznih inženjera iz različitih tvrtki, na moje e-mail upite.
Ušteda novca u odnosu na druge izvedbe je po mojoj slobodnoj procjeni oko 50%. Ušteda energije tijekom godina eksploatacije je ogromna cca 70%. Kada bih u spavaćim sobama mogao spustiti temperaturu na 20°C ušteda bi bila i veća, ali tada počinje prevelika kondenzacija na prozorskim oknima, koja su načinjena od IZO stakla sa suhim zrakom (2 x 4 mm).
Možda bih trebao ugraditi trostruka stakla sa plinom, ali nema smisla ostvarivati uštedu od 85% – zar ne? Moraju i Rusi zaraditi i od nečega živjeti… Istina, ljudi znaju biti naporni sa pitanjima i pametovanjem bez pokrića (zašto ovo ili zašto ono) ali im ne zamjeram, čak im ponekad zavidim – blaženo neznanje. 😉 Mnogi ne vjeruju koliko iznosi mjesečni račun za plin jer oni sa tim novcem griju samo dnevni boravak i mrze cijeli svijet, od jeseni pa sve do proljeća, a nekada i dulje. Ako imate pitanja ili se želite uvjeriti vlastitim okicama, kako to izgleda slobodno navratite na adresu Matije Gupca 33, Slatina. Biti će mi drago odgovoriti na Vaša pitanja, a Vi budite dobri i napravite poneku stvar bolje od mene, jer nitko nije savršen. 😉
Nešto za kraj (napisano u siječnju 2022. godini):
Drvena fasada ima brojne prednosti ali i nedostatke. Zadnja strana kuće, koja je okrenuta prema sjeveru pokazuje znake propadanja i truljenja drveta na spojevima. Za sada je to 1 do 2 % ukupne površine. Bojanje bilo kakvom prekrivnom bojom generalno nije dobra ideja. 🙁 U početku to izgleda lijepo i krasno, ali kasnije baš i ne, jer drvo diše i mijenja svoj oblik, a boja puca i ljušti se, vlaga se zadržava u pukotinama i ispod boje. Možda upravo tu najizloženiju stranu trebalo spaliti brenerom kako to rade Japanci pa tako izgoreno drvo samo namočiti u ulje. Čujem da i moderni kompozitni materijali koji se rade od mješavine drveta i plastike (za podove otvorenih terasa) poslije 7-8 godina propadaju, krive se, ljuskaju. U novije vrijeme postoje kvalitetne cemente ploče kojima se oblažu stambene i poslovne zgrade, poput gips karton ploča unutar stanova. Malo je problematična njihova težina itd. U svakom slučaju za nekolikog godina mi slijedi sanacija zadnjeg dijela kuće, zamjenom brodskog poda ili prekrivanjem sa nekim, na vremenske uvjete otpornijim materijalom… I to ću objaviti… Pa možda nekoga privuče ili odbije od ovakvih sam svoj majstor ideja. 😉 Sve mi se čini da bi za ovu namjenu najbolje poslužile termički obrađene hrastove daske koje se ne moraju bojati i koriste se za prostore oko bazena i teške uvjete… No, možda je to samo moja maštarija… 🙂
Dodatak (22.01.2022. godine)
S obzirom da se cijena plina stalno mijenja, kao i kvaliteta istog – donosim pregled potrošnje plina u prosincu mjesecu unazad 8 godina (a kao dokaz prilažem zadnji zgužvani obračun se dodan u galeriju fotografija od siječnja mjeseca 2022. godine):
- 01.12.2021 – 31.12.2021 potrošeno je 244 m3
- 01.12.2020 – 31.12.2020 potrošeno je 225 m3
- 01.12.2019 – 31.12.2019 potrošeno je 167 m3
- 01.12.2018 – 31.12.2018 potrošeno je 194 m3
- 01.12.2017 – 31.12.2017 potrošeno je 183 m3
- 01.12.2016 – 31.12.2016 potrošeno je 206 m3
- 01.12.2015 – 31.12.2015 potrošeno je 204 m3
- 01.12.2014 – 31.12.2014 potrošeno je 205 m3
Napomena: termostat u dnevnoj sobi je podešen na +24°C, a grijanje se nikada ne isključuje, voda u sistemu cirkulira po cijeloj kući bez ograničenja, a temperatura se ne smanjuje tijekom noći.
Miša Nicinger
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
Broj pogleda: 18447
Pozrav Miša, sve pohvale na pravom SAM projektu. Kako uskoro planiram napraviti isto što i vi zanima me taj problem oko folije? Čitam po netu i gledam da bi folija za tu namjenu morala biti paropropusna sa faktorom paropropusnosti Sd =0,02m ili manjim pa me interesira dali znate taj podatak za vašu foliju. Može biti da ste kupili parnu prepreku što je između parne brane i paropropusne folije tj. u sredini. Paropropusne prepreke imaju Sd oko 2m a parne brane totalno nedozvoljavaju prolazak vodene pare i faktor im je preko Sd>200m.
Hvala!
Roky, nažalost nisu mi poznate točne specifikacije za paropropusnu foliju koju sam kupio u Mađarskoj. Folija bi trebala omogućiti nesmetanu propusnost vlage u protivnom će mineralna vuna biti stalno mokra i osim što će izgubiti toplinska, zvučna i mehanička svojstva – doći će do razvoja mikroorganizama i “ode mast u propast”. 🙂 Po meni je bolje povećati zračni prostor na 4-5cm i tako osigurati dovoljno prozračivanje, nego staviti foliju nezadovoljavajućih karakteristika.
Jaooooooooooooooooooooooooooooooooooo bas sam odusevljen. imate li mozda prestavnistvo u Republici Srpskoj? Unaprijed hvala.
Svaka čast i sve pohvale na projektu.
Da li ste zadovoljni samoventilirajućom fasadom sada kada su ekstremne vrućine?
Proteklih dana su dnevne temperature dosezale do 35 stupnjeva celzija, do koje vrijednosti se penjala temperatura u kući?
Unaprijed hvala na odgovoru.
LP
Cestitam na samo projektu. Cak se na internetu mogu naci kompletne upute pod home improvementu ili Do it yourselff. Drago mi je da i nasi ljudi pocinju misliti o boljoj izolaciji i cirkulaciji zraka Takve su se fasade pravile ovdje u Kanadi i prije 100 godina ali sa Cedrovinom. Ili su se samo ostavljale u prirodnoj boji ili farbale. A sada na tome istom principu se izradjuju od plastike a najnovije od mjesavine sa cementom koje su u prednosti nad drvetom duplo su sire i bolje drze farbu a niti trunu. Sto se tice plasticne folije ona je razlicita od plastike koja se stavlja iznutra i ustvary sluzi kao zastita od prodiranja vlage u vlaznim krajevima se koristi takodje bitummenska folija koja je i deblja.
Sve pohvale na projektu. Koliko sam uspeo da shvatim, folija je trebala da služi za zaštitu mineralne vune od vlage koja bi došla spolja, a paroprousnost da omogući prolazak vlage iznutra?
Da li je to uistinu neophodno kada postoji vazdušni prostori između drveta i mineralne vune? Da li je logičnije postavljanje parne brane između zida i mineralne vune, što bi sprečilo prodor pare iz objekta?
Srđane, folija je trebala omogućiti prolaz vlage iz kuće prema van, štititi mineralnu vunu od eventualne vode izvana, ali prema savjetima stručnjaka najviše je trebala ubrzati protok zraka između vanjske oplate i mineralne vune kako bi vlaga brže i efikasnije odlazila iz zračnog prostora.
Postavljanje parne brane na mjestu koje vi predlažete između zida i mineralne vune nije dobro rješenje, jer bi vlaga iz prostorije prošla kroz topli zid i zaustavila se na foliji – odatle ne bi mogla ispariti u atmosferu!
Kod unutarnje izolacije se prvo stavlja parna brana, pa tek onda mineralna vuna ili stiropor, pa tek onda vanjski zid. Kada parne brane ne bi bilo vlaga bi prošla kroz toplu izolaciju i završila na hladnom zidu i tu bi došlo do kondenzacije i curenja odnosno kvašenja izilacije. Sve bi se usmrdilo i počela bi curiti voda, a izolacija bi postala izvor zaraze i potpuno kontraproduktivna.
Ovo je samoventilirajuća fasada gdje se vlaga nigdje ne zadržava, odnosno omogućuje se njezino oslobađanje pute cirkulacije zraka u zračnom prostoru… Princip vam pokazuje animirana slika.
U principu najvažnija stvar u svakom stambenom objektu je efikasno odvođenje vodene pare. Mokri zidovi imaju ogromne toplotne gubitke i na njima se stvaraju nezdrave gljivice.
Kod grijanja u neizoliranim objektima vlaga nije problem jer se silnim gubitkom topline efikasno odvodi i vodena para u atmosferu!
Kod dobro izoliranih objekata vodena para je veliki problem i ona se otkalnja ili klima uređajem ili samoventilirajućim fasadama. Treće ne postoji.
Danas se često rade tzv. Demit fasade sa stiroporom izvana. Kod takve izvedbe vodena para prolazi kroz topli zid, zatim kroz topli stiropor i kondenzira se između fasade i stiropora što za posljedicu ima smrzavanje i pucanje ljepila kojim je stiropor premazan… To je ujedno najveći nedostatak ovakvih izvedbi.
Sve što trebate napraviti (nacrtati) je poprečni presjek zida, gdje je unutra npr. Quote from 0 stupnjeva, vani -20 stupnjeva i pronaći mjesto gdje je 0 stupnjeva, e na tom mjestu dolazi do kondenzacije i curenja. :
Miso pozdrav i sve pohvale za fasadu.
Interesuje me od kog drveta je brodski pod koji je postavljen na fasadu? Za nosace si rekao da su od jelovine. Posebno mi se svidja slika broj 11 pa me zanima da li mozes da mi objasnis kojim bezbojnim sredstvom si zastitio fasadu, jer ja zelim postaviti takvu fasadu da bude boje drveta i da vremenom malo “patinira”. Unapred hvala na odgovoru i pozdrav iz Vojvodine.
“Majstore u pokušaju” brodski pod je proizvela slovenska tvrtka “Jelovica”. Ne znam točno koja je vrsta četinara u pitanju (jela, bor, smreka…) mogu samo reći da je bilo znatnih količina smole koja se cjedila i poslije nekog vremena kristalizirala.
Bezbojno sredstvo je najobičnija zaštita drveta bez dodatka laka u koga sam posebno dodavao fungicid. Na ovim prostorima su takva sredstva poznata kao Lazurit, Belton, Sadolin…
Miso, hvala na brzom odgovoru.
Ja isto verujem da je neki “cetinar” u pitanju.
Sada su mi neke stvari vezane za ovu fasadu mnogo jasnije.
Bitno mi je da sam se uverio da drvena fasada moze biti lepa i dobra i da ne mora biti napravljena iskljucivo od “sibirskog arisa” i sl.
Pozdrav,zanima me nešto vezano za donji dio ,tj ajmo reć ulaz zraka.da li ste cijelom dužinom s donjae strane postavili mrežicu kako bi zrak mogao cirkulirati ili je odozdola zatvoreno a bitan je samo gornji otvor kroz koji topao i vlažan zrak izlazi van sistema.
Marijane, cirkulacija zraka sama po sebi podrazumijeva slobodan ili prisiljeni protok zraka uslijed termičkog uzgona. Topao zrak se uzdiže prema gore i za sobom povlači hladan zrak i tako nastaje cirkulacija. Na isti način funkcioniraju radijatori za grijanje prostorija. S druge strane prisilnu cirkulaciju stvara u ovom slučaju vjetar…
Ukratko: mrežica je postavljene i dolje i gore. Očito je da trebam fotkati fasadu ispod i dodati još slika…
Super,pretpostavio sam to ali nisam na slikama vidio.imam u planu po uzoru na Vašu napraviti nešto slično,ali mi je na jednom dijelu kuće problem što je deka izvučena (za balkon) pa mislim da mi ne preostaje ništa drugo već u prvoj donjoj daski brodskog poda izrezati okvir u koji ću staviti mrežicu te će se na taj način napraviti prostor za zrak.još jedno pitanje .kakvu ste mrežicu koristili za te zračne ulaze?Zahvaljujem unaprijed
Koristio sam željeznu pocinčanu mrežu sa rasterom od 5mm. Manji (gušći) raster bi sprečavao prolaz zraka, a krupniji bi dozvolio prolaz glodavcima.
thx.pozdrav marijan
Hvala još jedno,
Pozdrav,marijan
Što se tiče folije, primetio bih samo da bi možda bilo bolje da ste foliju pročvrstili preko noseće konstrakcije, dakle trebalo je ostaviti malo prostora između folije i kamene vune.
Najveći deo vodene pare treba da odvede vazdušni prostor između spoljne oplate i kamene vune koji ste ostavili, a folija je tu da spreči prodor vlage sa spoljne strane i po potrebi propusti vodenu paru, mada je to ne potrebno jer postoji ventilirajući sloj.
Lijep pozdrav,
slučajno sam naletio na opis Vaše izrade fasade, dobro nije baš slučajno, tražio sam ideju kakvu vanjsku fasadu staviti na staru turopoljsku kuću od drvenih hrastovih “planjki”, ova Vaša ideja mi se čini sasvim odgovarajuća i za tako nešto.
Čestitke na fasadi koju ste napravili, zanima me gdje se lokacijski nalazite, jer bih prije svoje avanture bio vrlo zahvalan ako biste mi omogućili pogledati uživo kak to izgleda na Vašoj kući.
I još jedno pitanje: nije mi jasno zašto bi spuštanjem temperature u kući na 20C došlo do jakog kondenziranja vode po staklima prozora, a zašto se to na 23C ili 24C ne događa, u čemu je “kvaka” ?
Svako dobro,
Medo:)
Ah…i još nešto: Zašto ste se odlučili za izolacioni materijal od kamene vune, zašto niste koristili staklenu vunu. Čitam na internetu da kamena traži puno preciznije “krojenje” od staklene. Čime ste tu kamenu vunu pričvršćivali za zidove koji su od blok cigle?
Najte zamerit, pitanja se sama rađaju… 🙂
L.p.
Srđane, stručnjaci savjetuju “laminiranje” mineralne vune folijom zbog bolje cirkulacije zraka. Mineralna vuna je neravna pa se folija postavlja isključivo zbog smanjenja otpora. Uglavnom ta folija treba biti vrhunske kakvoće koja 100% propušta vlagu ili je treba zaobići u širokom luku. 🙂
Medo_Shtedo, na dnu teksta imate adresu (M. Gupca 33, Slatina). Riječ je o Virovitičko-podravskoj županiji…
Poslije prvih pokušaja više nisam spuštao temperaturu ispod 24°C pa ne znam jel’ ta tvrdnja i dalje vrijedi. Sve to ovisi od broja i načina života članova domaćinstva (disanje, kuhanje, kupanje i sušenje rublja). Znatno manje troši dvoje umirovljenika od “pune kuće” sa npr. 9 članova. 😉 Jedno je sigurno, nije problem grijati ili izolirati objekt već izvući vlagu iz prostorija. Krovište i zidovi propadaju najviše zbog vlage koja je potom zaslužna za toplotne gubitke i gljivice. Kada ložite peć na drva i grijete sobu na minimalno 35°C vlaga izlazi skupa sa toplinom u okolni prostor, ali kada temperaturu spustite – vlagu je puno teže izbaciti iz kuće i ona se kondenzira na najhladnijim mjestima u prostoriji. To je u mom slučaju prozor. Treće staklo bi jako pomoglo da se to ne događa. Sve ovo su riječi stručnjaka (ne moje).
Koliko znam, staklena vuna se već dulji niz godina ne prodaje kao sredstvo za toplinsku i zvučnu izolaciju stambenih prostora, ljudi taj izraz koriste samo po navici… Imate nekoliko vrsta mineralne vune (u balama 50x100cm, rolama, mekana, polutvrda i tvrda). Ja sam koristio polutvrdu koja je kod okomitog postavljanja – samonoseća (samo najniža mora imati oslonac). Vuna se izreže približno 1cm većih dimenzija od potrebnih i uglavi u prazan prostor. Dodatno je paropropusna folija trebala držati vunu od pomicanja, a kad se od iste odustalo za tu namjenu su iskorištene okomite drvene letvice koje imaju samo preventivnu namjenu – da tijekom vremena drže siguran razmak između mineralne vune i drvene oplate.
Poštovani,
Miša,što biste rekli na grafitni stiropor 8 cm sa drvenomn fasadom?Dali bi i u tom slučaju trebalo ventiliranje i na svakih koliko ste vi stavljali štafle?
Mate, grafitni stiropor prema navodima trgovaca ima 20 – 25 % bolja izolacijska svojstva od običnog bijelog stiropora, sukladno tome radi se o izvrsnom toplinskom izolatoru. 🙂 Trebalo bi provjeriti kakva mu je paropropusnost (bolja ili lošija) da ne ispadne kako slabo propušta vodenu paru. Naime, svi dobro izoliorani objekti imaju niskotemperaturni režim grijanja što znači da znatno teže i sporije ispuštaju vodenu paru iz objekta u okolni prostor. Za termo-fasade sa stiroporom je najkritičniji vanjski spoj fasade i stiropora jer tamo dolazi do nagle promjene temperature i kondenzacije.
Npr. ako u sobi imate +20°C, a vani -20°C temperatura će u zidu i stiroporu postupno padati i biti će najniža na vanjskoj strani stiropora. To znači da će se upravo tu zalediti i polako vremenom odvajati mrežicu sa ljepilom. Temperatura na spoju stiropora i ljepila je 0°C, a odmah iza ljepila -20°C. Stručnjaci kažu da je to najveći nedostatak fasada sa stiroporom. Zato nije loše imati 4cm zračnog jastuka i otvore na dnu i na vrhu oplate. Naravno to znatno komplicira izradu. 🙂
U mom slučaju su štafle postavljene sa razmakom od 99cm tako da mineralna vuna (dimenzije 100cm x 50cm x 10cm) sama sebe drži. Dodatno su postavljene okomite letvice kako ne bi došlo do kontakta drvene oplate i vune odnosno do blokiranja protoka zraka…
Poštovani,ja sam mislio ići sa 2 centimetra zračnog jastuka i fasadu od lipovog drveta debljine 3 cm.