Ovo je priča o samogradnji podnog  grijanja napravljenog prije 10-ak godina, stoga cijeli postupak nije baš  najbolje popraćen fotografskom kamerom. S obzirom da od 2004. godina podno grijanje svake  zime pokazuje svoje prednosti i nadmoć nad drugim načinima zagrijavanja, red je da vam predstavimo ovaj samograditeljski pothvat.

Za obične ljude, gradnja obiteljske kuće obično se pretvori u noćnu moru tijekom koje odustajemo  od raznih lijepih i pametnih stvari koje su projektanti osmislili. A  što su to lijepe i pametne stvari? Svako ima svoj pogled ali vjerujem da  ćemo složiti barem oko nekih: zaseban WC, garaža unutar kuće, zasebna  kotlovnica, velik i dubok podrum, staklena bašča, raskošni balkoni i  terase, jedna ili više gostinjskih soba, kupaonica u sklopu spavaće sobe  i tako dalje.

Na kraju se sve podredi financijama  (počinje štednja i odricanje) ali i popravljanju onoga što majstori  upropaste ili tobože zaborave napraviti. Zašto sada spominjem “sirote”  majstore? Zato jer mnogi to uopće nisu i ne zaslužuju tu prestižnu  titulu! Majstor bi trebao biti častan, pošten, pedantan, kvalitetan,  visoko stručan i moralan, a ne polupismena vucibatina koja ide okolo i  iskorištava ljudsku dobrotu i neznanje. 😐

Podno grijanje najlakše, najbrže,  najjednostavnije i najjeftinije je napraviti kod gradnje nove kuće ili  etaže. Sve preinake na gotovim ili prije useljenim objektima znatno su  skuplje i kompliciranije, pa je daleko jednostavnije napraviti  radijatorsku inačicu. U mom slučaju ima dvije “lijepe stvari” od kojih  nisam htio odustati ni po koju cijenu: podno grijanje i debela toplinska  izolacija. Prije gradnje sam odmah precrtao podrum, garažu i mnoge  druge sitnice ali sam ostao do kraja vjeran ideji da će moja kuća biti:  mala, topla i suha. I tako i bi. 🙂 Odmah u startu sam sve mjere korigirao za 10cm na više.

Na primjer otvor za vrata sa 200cm  povećan je na 210cm, isto tako su podignute električne utičnice,  kanalizacija, pipe, ulazna vrata, balkonski prozori, ulazno stubište,  unutarnje polukružno stubište ima metalnu osnovu koja je izvedena prije  gradnje podnog grijanja i tako dalje.

Napokon početak radova

Poslije izljevanja betonskih temelja,  dovukao sam vodu u kupaonu i postavio kanalizaciju. Zatim sam praznine  popunio zemljom, dobro ugazio i prekorio sa debelom PVC folijom. Preko  svega sam stavio  5mm armaturnu mrežu, zatim je uslijedilo betoniranje  (debljina 5-6cm). Mnogi su mi govorili da ne trebam staviti foliju niti  armaturnu mrežu, a ja sam odmahnuo glavom razmišljajući o tome da jednom  u životu grade  temelji na kojoj će sve to stajati, kasnije nema   mogućnosti popravke, krov se skine za jedan dan i napravi za 3-4…   Tijekom nekoliko slijedećih godina kuća je sazidana i stavljena pod  krov…

Realizacija

S obzirom da je beton prije postavljanja  podnog grijanja imao neravnine posipao sam prosijani dravski pijesak i  raširio ga aluminijskom letvom i dobio lijepu ravnu površinu. Zatim sam  preko toga raširio PVC foliju iz jednog komada i postavio 5cm debeo  tvrdi ekspandirani polistiren poznatiji kao stiropor (kvalitetnije  rješenje bilo bi postavljanje polistirol ploča koje su mehanički  otpornije ali i desetak puta skuplje). Preko stiropora  sam postavio još  jedan sloj građevne PVC folije iz jednog komada, a zatim 4mm armaturnu  mrežu. Svuda u krug postavio sam okomito  stiropor debljine 1cm koji je  iz običnih ploča izrezan u trake od 100cm x 10cm. Njegova funkcija je  omogućiti slobodno disanje betonskih ploha u svakoj sobi, odnosno  sprječavanje pucanja uslijed rastezanja i širenja materijala kod  zagrijavanja. 10mm stiropor je također stavljen okomiti na mjestima gdje  se nalaze vrata tako da fizički odvoji betonske površine unutar svake  prostorije, čime se dobije nešto poput “plivajućeg poda”.

Temperatura vode u sustavu padne na 24°C  kada grijanje miruje nekoliko sati, a po uključenju za nekoliko minuta  poraste na 28°C i onda vrlo lagano raste dok ne dosegne 35°C. Čim se  plamenik ugasi, temperatura vode odmah padne na 29°C i tako ostaje  narednih minuta do novog ciklusa paljenja kad raste do 35°C. Tijekom 6  godina eksploatacije dva puta sam morao povećati temperaturu vode na  36°C, a jednom kada je nekoliko dana bilo -20°C povisio sam je čak na  37°C. Gubici su tih dana bili preveliki i sustav nije mogao dići   temperaturu u prostorijama više od 21,5°C a to je ukućanima bila  sibirska hladnoća jer smo navikli po cijele dana bauljati bosi i napola goli – što i vama želimo. 😉

Par riječi o dimnjaku

Dimnjačara uopće ne puštam u kuću zadnje 4 godine jer nema što čistiti, ali zato redovito plaćam dimnjačarske usluge. 🙁 Da ponovno kupujem bojler odabrao bih fasadnu inačicu, iako takvi  modeli imaju nešto manje iskorištenje od ovih što se spajaju na dimnjak.  Kad izračunam koliko me skupo koštala gradnja “šidl” dimnjaka i koliko  ću potrošiti na plaćanje dimnjačara tijekom godina eksploatacije,  siguran sam da se više isplatila “fasadna inačica” – nažalost to sam  prekasno shvatio. Nadalje, fasadni bojler uzima zrak izvana što doprinosi većoj sigurnosti kada se bojler nalazi u kupaonici i manje je  prašine koja se uvlači u kuću zbog podtlaka i usiljene cirkulacije  zraka. Kada radi kuhinjska napa, plinski se bojler znade ugasiti i  izbaciti poruku “nema dovoljno zraka”, a to se kod fasadnog nikada ne  događa…

Nešto za kraj

Dobra stvar kod podnog grijanja je potreba za kvalitetnim izvođenjem toplinske izolacije objekta.  Kada ste napravili dobru izolaciju objekta tada više uopće nije bitno  na koji način se grijete i koji energent koristite! To može biti  električna energija, klima uređaj ili radijatorsko grijanje u režimu 45°C/25°, dakako uz postavljanje većeg broja rebara nego za režim  90°/70°C. Ako odaberete električnu energiju imati ćete  problem kupiti  tako male grijalice, jer vam za spavaću sobu treba peć snage 200W, a za  dnevnu sobu max. 300W. Kako je nemoguće kupiti električnu grijalicu tako  male snage, ja sam bio primoran zagrijavati kupatilo sa UV žaruljom snage 150W, a spavaću sobu sa žaruljom od 250W, a u dnevnoj sam odspojio  dva grijača iz najmanje TA (termo akumulacijska) peći koja se ikada  proizvodila. Klima zna biti zamorna, bučna, puše u glavu, isušuje zrak, ali stvar funkcionira…

Nadalje, ako radite unutarnju izolaciju,  morate postavljati parnu branu, u tom slučaju grijanje je moguće  isključivo sa klima uređajima jer vlaga nema kuda otići što predstavlja  veliki problem u kućanstvu sa puno članova gdje se kuhaju domaća jela,  suši rublje na radijatorima i slično. Odvlaživači zraka mogu pomoći u  znatnoj mjeri ali ih trebate u svakoj prostoriji, skupi su, bučni i  troše struju, osim toga treba ih često prazniti. Sušilica rublja i  kuhinjska napa mogu pomoći ali ne i riješiti problem…

Općenito govoreći, vrlo je važno znati  da dobra izolacija donosi ogromne uštede ali zbog  niskotemperaturnog  režim znatno usporava izdvajanje vodene pare, koju nekako treba izbaciti  u atmosferu. Na primjer kod podnog grijanja, ne možete spustiti  temperaturu u spavaćoj sobi ispod 20°C jer tada sva vlaga iz prostorije  završava na prozorskim oknima i voda počinje curiti na sve strane (treba  vam dvostruko IZO staklo npr. 4 puta po 4mm). Znači trebate barem 23°C  da se vlaga nekako progura kroz zidove i izbaci izvan kuće… Ovo ne  govorim napamet. U mojoj kući se živi, kuha i suši rublje! Kondenzacija  se pojavljuje samo na prozorskim oknima.

Upravo stoga je podno grijanje u  kombinaciji sa vanjskom izolacijom i samoventilirajućom fasadom više no  dobro rješenje. Prvenstveno zbog uštede energije i ugođaja koji se ne  može usporediti ni sa jednim drugim načinom grijanja. Što se tiče  održavanja, na to jednostavno zaboravite. Prvi servis na plinskom  bojleru napravljen je poslije 6 godine eksploatacije. Tom prilikom je od  strane ovlaštenog servisera bojler: detaljno pregledan, rastavljen,  očišćen i ponovno sastavljen, a da ništa nije promijenjeno.

01.03.2010.
Miša Nicinger

(2292)