S obzirom da mnogi prije ili kasnije slome neki komad od plastičnih materijala, često trebamo na brzinu fiksirati problem i tako produljiti vijek trajanja o funkcionalnost trajno ili dok ne nabavimo novi dio, uređaj… U ovoj ću majstoriji ukratko opisati i fotkama dokumentirati popravak ili bolje rečeno krpanje jednog plastičnih predmeta.

Prije svega zašto krpariti? Uzmimo na primjer dječje igračke. Većina se može lako sastaviti i vratiti u funkciju, ili neki skuplji i veći komad privesti svrsi, u moj slučaju to je držač vrata na hladnjaku za duboko zamrzavanje. Da pokrenem mašineriju i zovem servis, šifre modela, narudžbe, čekanje, ovo, ono, koštalo bi me vremena, živaca i vjerojatno novaca. 🙂

Dok čitate ovaj tekst sigurno imate alat i vični ste krpanju…

Potreban alat i materijal:

  • Lemilo za elektroničare bilo kojeg tipa: štapna, pištolj, plinska, baterijska;
  • Križni odvijač za skidanje slomljenog komada plastike;
  • Komadići gole bakarne žice (bez izolacije i laka);
  • Kliješta tzv. sječice za rezanje žice;
  • Plastična patrona koja se koristi u pištoljima za vruće ljepljenje plastikom.

Katkada može dobro poslužiti bušilica i komplet svrdla ukoliko ima mjesta za bušenje u materijalu koji se popravlja. Tada je rad finiji i kvalitetniji. Izbuši se rupa promjera npr. 1 mm i ugura zagrijana žica od 1,2 mm koja će dati idealan spoj i pojačanje, a izvana će sve biti lijepo i uredno…

Najveći problem sa plastikom je bezbroj vrsta, tvrdoća. Neke od njih su premekane, druge pretvrde, treće nikako ne prihvaćaju ljepilo. Svi pokušaji spajanja polomljenih komadića i korištenje ljepila npr. neoprensko ili vruće plastike obično nisu dovoljno dobri. Ljepilo jednostavno ne drži i oštećeni komad ima samo 10 – 20 % prvobitne čvrstine.

Za potpuni mehanički popravak trebamo “armirati” polomljene dijelove i tako učvrstiti spoj.  Što je komad koji obrađujemo veći i robusniji lakše je obaviti armiranje i popravak. Možemo bušiti otvore u koje ćemo ugurati pojačanje, ljepilo, grijati, gladiti, poravnavati…

Problem nastaje kod malih komadića koji su izloženi velikom opterećenju i ekstremnim temperaturama. Svi znamo da plastika ne voli visoke, ali niti niske temperature jer postaje krta i lako puca.

Napomena: Ovaj komad sa fotografija je popravljen za cca 5 minuta na temperaturu radione od +4°C. Bilo je hladno, a stvar sam htio riješiti prije odlaska na biciklističku vožnju, pa nije bilo vremena za fine detalje, glancanje, brušenje, vizualni dojam. Vi slobodno utrošite još koji minut kako bi zakrpa izgledala oku ugodno. 🙂

Postupak spajanje polomljenih dijelova:

  • Slomljene komade ovlaš spojiti grijanjem tj. topljenjem uz pomoć lemila;
  • Slijedi armiranje odnosno pojačavanje spojeva sa bakrenom žicom. Ukoliko je žica debela ili okolina hladna potrebno je, zbog boljeg prijenosa topline sa vrha lemila, staviti malo tinol žice i kad se bakar dobro ugrije doći će do stapanja i uranjanja u plastiku. Debljinu bakrene žice treba prilagoditi debljini materijala ili povećati broj istih;
  • Lemilom se površina može malo zagladiti koliko to materijal dozvoljava;
  • Na mjestima koja su šuplja se može dodati malo vruće plastike i to isključivo sa lemilom, jer se tako postiže viša temperatura i bolje spajanje tj. mješanje komada koji se spajaju i plastične mase koju dodajemo (ne preporučam uporabu pištolja za plastiku). Lemilom se malo bocka u materijal i na taj način ostvaruje puno bolji povezivanje i krajna čvrstoća.

Krajnji rezultat će biti puno ljepši ako ovakve popravke radite bez žurbe, na normalnoj sobnoj temperaturi, i na kraju sve to malo obrusite i ušminkate prije montaže… 🙂 Ukoliko je riječ o komadu plastike kojeg treba zaštiti od vremenskih utjecaja ili je izložen pogledima – popravljeno mjesto poslije brušenja finim brusnim papirom, poprskajte temeljnom bojom (Plastic primer) i zatim odgovarajućom bojom u spreju.

Miša Nicinger

(1922)