Dodatak jelima od povrća

Zašto uopće spremati domaći začin za  jelo od viška povrća iz vrta? Ako pogledamo sastojke u turbo popularnim i  izvikanim začinima za jelo, otkriti ćemo da je čak 60% istih obična kuhinjska sol! Bez obzira radi li se o morskoj ili kamenoj soli, sitnoj ili krupnoj, njezina je cijena 2 do 3 kune po kilogramu, a takvi začini  koštaju i do 80kn/kn!

Osim što je cijena začina izuzetno visoka, svi  redovito sadrže razne aditive i emulgatore kao i pojačivače okusa poput E621 (mononatrijev glutaminat) koji je štetan po zdravlje. Upravo zbog visoke cijene soli koju nam prodaju i štetnih dodataka u začinima, ali i  zbog viška povrća iz vrta pokazati ću kako se jednostavno i brzo može  napraviti vrhunski začin za spravljanje ukusnih i zdravih jela.

Povrće  operemo u vodi koristeći se četkicom, ako je potrebno nožem ili nekom specijalnim alatkom za guljenje kore uklonimo sve dijelove koji nisu dobri za jelo. Povrće iz vlastitog vrta koje nije tretirano kemijskim sredstvima ne treba guliti, dovoljno ga je oprati i ocijediti. Na ručnom ribežu ili alatki za sjeckanje koja radi na električni pogon usitnimo povrće, a zatim ga raširimo na veću kuhinjsku krpu ili stolnjak, može i na velike pladnjeve, dasku, stol i ostavimo na sušenje.

Sušenje je postupak dehidriranja povrća u kome sva ili najveći dio vode ispari i ostaje samo kruta tvar koja i dalje sadržava hranljive tvari i minerale, i kao takva može se čuvati na suhom i tamnom mjestu više godina bez ikakvih problema.

Ako je riječ o listovima njih operemo pod mlazom vode i ostavimo da se ocijede i raširimo na ravnu površinu. Možemo ih prethodno izrezati ali ne moramo, s obzirom da se suhi listovi lako mrve i sitne na željenu granulaciju. Stabljike i peteljke obvezno treba izrezati na manje komade prije sušenja, najbolje na komadiće duljine od 5 do 10 mm.

Medvjeđi luk (srijemuš) je potrebno izrezati na što sitnije komadiće tj. rezance od približno 1 cm širine (nožem ili škarama) pa tek onda sušiti. U protivnom će biti vrlo teško očuvati ga od kvarenja i još teže samljeti u blenderu.

Postupak se ponavlja prema potrebama i u vrijeme kada imamo na raspolaganju neko povrće. Na primjer medvjeđi luk beremo u šumi u rano proljeće, stavimo ga na sušenje, a zatim rukom izmrvimo. Višak to jest neutrošeni dio mrkve, peršina i  pastrnjaka se može preko zime ostaviti u vrtu i prije sadnje izvaditi i tek tada iskoristiti za spravljanje domaćeg začina…

Jednom dehidrirano povrće može se odmah  pomiješati u jedinstvenu cjelinu ili ostaviti za kasnije miješanje odnosno pojedinačno dodavanje u jelo…

Kod sušenja listova treba obratiti pozornost na propuh ili vjetar ako sušite na krpi ili stolu. Osušeni listići lako odlete pa ih treba sačuvati. Meni se najbolje pokazala sušilica u samogradnji koju sam načinio od drvenih okvira i mrežice za komarce. 5-6 okvira dimenzija 100 x 100 cm složi se jedan na drugi,  a unutra raširi povrće, bilje za čaj, listića jabuka ili kruške i ostavi na terasu. Na taj način se povrće štiti od vjetra, ali što je još važnije od muha i drugih kukaca.

Za sušenje će dobro poslužiti i kakav stolnjak ili plahta preklopljena na pola, kojem krajeve možemo opteretiti sa nekim predmetima (kamen i sl.) da ga vjetar ne otvori i ne odnese sadržaj.  Ova metoda sa preklopljenom tkaninom se može koristiti i na suncu…

Potrebni, odnosno mogući sastojci: Sve što imate viška u vrtu ili ćete kupiti (poželjno BIO), dobiti, pronaći u prirodi…

Ljupčac, mrkva, peršin, list od peršina, pastrnjak, list od pastrnjaka, celer, list od celera, medvjeđi luk, gljive poput vrganja i sve drugo što se može usitniti i osušiti poput paprike, poriluka, patlidžana, češnjaka, luka, odnosno sve ono što volite i u omjeru koji želite. Svaki vrt ima brojno začinsko bilje (lavanda, lovor, hren, kadulja, bosiljak, ružmarin, kopar…) pa ga u malim količinama možete dodati u domaći začin za jelo.

U osnovi najvažnije je imati ljupčac (često se naziva vegeta ili magi) ili celer, peršin, pastrnjak i mrkvu. Sve ostalo po želji.

Utrošak vremena: Koliko je potrebno za pranje, čišćenje i sitnjenje povrća, sušenje i mrvljenje… Sušenje preko zime u zatvorenom prostoru na sobnoj temperaturi traje nekoliko dana, na otvorenom (terasa ili na suncu) ovisi od veličine usitnjenih komada,  postotka vlage i učestalosti miješanja, tipično nekoliko dana… Električne grijače, štednjake tj. pećnice NE PREPORUČUJEM. Ako ćete koristiti industrijske metode i stavljati sol u začin – vjerujte mi jeftinije vam je i pametnije kupiti gotov proizvod.

Skladištenje: Gotov začin čuvamo u najobičnijim staklenkama sa gumiranim metalnim poklopcem. U osušeno povrće nije potrebno dodavati sol, niti konzervanse. U praksi se najbolje pokazalo mljevenje osušenog začina u blenderu ili u mlincu za kavu (najtvrdokorniji komadi peršina i mrkve). Mješavina se spremi u tegle od npr. 720 ml ili 780 ml sa novim poklopcem. Cijena staklenke i poklopca u maloprodaji ne prelazi 2 kune, a vrijednost osušenog povrća u tegli s lakoćom premaši 300 i više kuna. Upravo stoga ne trebate škrtariti i koristiti stare čepove sa lošom gumom ili oštećenim navojem. Dehidrirano povrće može više godina stajati u teglama bez utjecaja na kakvoću, miris, okus.

Neka vas zelena boja gotovog i 100% prirodnog pripravka ne iznenadi, a sami donesite zaključke  odakle ono žutilo u industrijski proizvedenim začinima.

20.05.2009.
Miša Nicinger

Broj pogleda: (738)

3 comments

  • Matija

    Odličan post! Perfektno 🙂
    svaka čast

  • Marina

    ja sam probala u rolu sušit,ali nikak da se osuši!koliko sugo moram držat u rolu i na kojo tem.

  • 9A6AA

    S velikim zakašnjenjem:

    Kada se gljive suše u rolu (pečnici) onda se to čini na 50°C, s time da vrata moraju biti malo (5-6 cm) otvorena kako bi vlaga uspješno izlazila vani…
    Pretpostavljam da to vrijedi i za povrće.

    Jel’ tako Miša?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *